Anonim

Naruto najbolje tužne pjesme (Soundtracks)

Znamo da životinje mogu preokrenuti poziv ljudima koji imaju ugovor s njima. Dakle, moje pitanje je: zašto Fukasaku nije suprotno pozvao Jiraiya na planinu Myoboku dok se borio protiv Bola? Da je Jiraiya imao dovoljno vremena da piše na Fukasakuovim leđima, tada bi se u to vrijeme mogao lako izvršiti obrnuti poziv. To bi na kraju dalo Jiraiyi informacije o bolovima i ostavilo Sannina na životu.

Zašto se obrnuti poziv nije koristio za spašavanje Jiraije? Postoje li ograničenja u vezi s tehnikom koja sprječavaju njezinu uporabu?

3
  • Srodno pitanje: Zašto je Jiraiya morao umrijeti?
  • Ne, stari. Vidi poglavlje 382, ​​str. 17. Kao što vidite, Jiraiya se probudio i napisao tajni kod na Fukasakuu. Da je bilo dovoljno vremena za upisivanje tog koda prije Painova posljednjeg napada, prilično sam siguran da bi Fukasaku imao dovoljno vremena da se teleportira kući i obrne teleportiranje Jiraiye na Mt. Myoboku.
  • Dobrodošli na stranicu :) u poglavlju 382 također vidimo da je Jiraiya već umro na str. 3 u poglavlju 382 str. 16 Gamakichi čak kaže "Je li se snagom volje prisilio natrag u život?" čak i bol govori da mu je srce stalo. Pa čak i da se uspio izvući prije posljednjeg napada, Jiraiya bi već bio mrtav. Tamo je upotrijebio svoju posljednju životnu snagu da napiše poruku, umjesto da uzaludno pokuša pobjeći. Osim toga, ovo možete bolje objaviti kao komentar, a zatim odgovor kada postignete dovoljnu reputaciju :)

Jednostavno rečeno da je mogao, a Fukasaku je čak preporučio Jiraiyu da to učini. Ali Jiraiya je odlučio da neće jer se već previše približio kako bi otkrio Painovu sposobnost i identitet. Također više ne bi bilo druge šanse da se sazna njegova sposobnost nakon ovoga, jer bi Pain poslije bio oprezniji.

Kad je Jiraiya izvorno pozvao stariji par žaba, također su ga pitali zašto se tukao1. Nekoliko poglavlja nakon, kad je Jiraiya već teško ranjen2 i nalaže starijem paru da se povuče on daje svoje obrazloženje za ostanak

1(poglavlje 376 pag 3-5)
2(glava 381 pag 10-11)